Da se više nikada i nikome ne ponovi Srebrenica..

Tišinu je prekinuo jecaj, suze kvase lica, mlada, i ona naborana. Tuga je zauzela, opkolila srce, baš kao što je prije devetnaest godina opkolila Srebrenicu. I nebo plače.. Zastani malo, razmisli. Osam hiljada tristo sedamdesed dva.. Puno? Hajde pokušaj brojiti do tog broja? Teško, a i dosadi je li tako? Tako se pitam kako je…

Nastavi čitanje →

Maskenbal

Previše su mi čudni današnji ljudi, previše mi je čudno zapravo sve, ali ljudi najviše. Najvažniju ulogu u ovom vremenu imaju maske, koje ljudi sve češće stavljaju da prikriju pravo lice, trenutna stanja, emocije i slično. Teško je nekome vjerovati, ne znaš je li to stvarno ta osoba, da li te je stvarno takvog prihvatila,…

Nastavi čitanje →